Uska dolina oja sjever Škotske pretvara u otko nalazi se na mjestu drevne pukotine u Zemljinoj kori.
Poput duboke posjekotine koju je napravio neki divovski škotski mač, Great Glen usijeca se dijagonalno u škotska brda od Atlanskog okeana do Sjevernog ledenog mora. Jezera Ness, Oich i Lochy ispunajvaju najveći dio korita doline dugačke 88 km a, zajedno s kanalima koji ih povezuju, sjeverni dio Škotske odvjaaju od ostatka kopna i čine ga gotovo otokom.
S obje strane jzera uzdižu se strme planine. Šumoviti obronci u višim su predjelima prekriveni virijesom ili travnjacima, a na najvišim vrhovima raste samo planinsko cvijeće poput patuljastih vrba. U bočnim dolinama rijeke se preko slapova i šumovitih gudura spuštaju do jezera. Povijest Great Glena seže u prošlost više od 350 miliona godina, do doba kada je golemo podizanje Zemljine kore dovelo do pucanja kore i nastanka rasjeda Great Glen. Pomicanje stijena duž rasjeda još nije gotovo i ovo područje još potresaju manji potresi. Najgori zabilježeni potres desio se 1816 godine, kad su ploče škriljevca pale s vrhova Invernessa na sjevernom rubu doline.
Dok se oblikovala dolina, stijene koje su se nalazile s jedne i druge strane rasjeda stisnule su se i zdrobile, pa su postale lakom žrtvom rijeka i leda.
Tokom ledenog doba dolinu su ispunili ledenjaci, a kamenje zarobljeno u led koji se polako pomicao djelovalo je kao brusni papir i izdubilo je stranice i korito doline. Rezultat toga djelovanaj su strni obronci koji pridonose veličanstvenu izgledu Great Glena.
Koridor preko Škotske
Od najranijih vremena Great Glen bio je jedini put kojim se moglo prijeći preko ovog dijela Škotske. Englezi su postali svijesni njegova strateškog značaja u 17. i 18. stolječu, pa su sagradili utvrde kako bi mogli nadzirati buntove klanove iz škotskih brda: Fort William nalazi se na zapadnom rubu doline, Fort Augstus na južnom rubu Loch Nessa, A Fort George u blizini Invernessa.
Početkom 19. stoljeća siromaštvo je uzelo maha i mnogu su ljudi emigrirali iz škotskih brda. U nastojanju da se potakne trgovina i ojača gospodarstvo, sagrađen je Kaledosnki kanal. Kanal je povezao jezera i omogućio brodovima da izbjegnu dugo i opasno putovanje oko škotske sjeverne obale. Izgradnja kanal počela je 1804. pod vodstvom građevinskog inžinjera Tohomasa Telforda. Za izgradnju svih dijelova vodenoga puta koji povezuju jezera bilo je potrebno 18 godina.
U dolini Great Glen živi mnogo životinjskih i biljnih vrsta. Divlje mačke i kune zlatice danas se mogu vidjeti češće nego prije, a crvene vjeverice koje su u 19. stoljeću gotovo izumre danas žive u borovima šuma u velikom broju. Ovdje se povremeno može vidjeti i orao štekac, najrjeđa i najveličanstvenija vrsta ptica koje se hrane ribom. Jezera su posljednja utočišta škotskih vidri. O jednom vidu života u Great Glenu vode se brojne polemike.
U 6 stoljeću sv. Kolumban je u Loch Nessu navodno naišao na čudovište koje je ugnjetavalo tadašnje mještane. Od 30- ih godina, kad je u promet puštena cesta uz zapadnu obalu jezera, deseci ljudi tvrdili su da su vidjeli Nessie. Tajanstveni stanovnik jezera opisan je, između ostaloga, kao plesiosaur sačuvan od prije 70 miliona godina, kao vodena vila, morska zmija, vikinški brod i bačva za naftu. Ali zasad se Nessie skriva pred istraživačima, koji su upotrijebili i balone na vrući zrak, reflektore, pa čak i podmornice i sonarne tragajući za životom u dubokim vodama jezera.